Najpoznatija znamenitost sela je Manastir Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila, duhovni i kulturni simbol koji datira iz srednjeg veka. Osim manastira, posetioci mogu videti i tradicionalnu vojvođansku arhitekturu, stara domaćinstva, seoske kapelice i prirodne tačke u rezervatu rita. U selu se nalaze i spomen-obeležja posvećena istorijskim događajima i ličnostima, kao i mesta koja čuvaju sećanje na seoske običaje i svakodnevni život nekadašnjih generacija.
U selu imamo dve pravoslavne crkve.
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg
(Gornjokoviljska) podignuta između 1824. i 1829. u kojoj je ikonostas Rafaila Momčilovića.Sveštenomučenik Rafailo (u svetu Gerogije, Đorđe) Momčilović rođen 1875. godine u bačkom mestu Deronje; odlazi u manastir Kovilj, a potom u manastir Bođane. Monaški postrig primio je 26. oktobra 1896. u Manasiji. Uporedo sa duhovnim uzrastanjem, Rafailo je usavršavao i slikarsku veštinu. Likovno obrazovanje sticao je u Beogradu, Moskvi i Italiji. Uradio je ikonostase u crkvama u Velikoj Krsni (1902), manastiru Rakovici (1905/6), Pačiru i Gornjem Kovilju (1908-10) i u crkvi Ružici u Beogradu (1925/6). Jeromonah Rafailo uradio je dosta pojedinačnih ikona, zatim portreta crkvenih ličnosti, a bio je i odličan pejzažista. Drugi svetski rat arhimandrit Rafailo dočekao je kao iguman manastira Šišatovac odakle su ga Ustaše odvukle u smrt 1941.
Crkva Sv. apostola Tome
(Donjokoviljska) koja je podiguta 1845. na mestu stare crkve, poruišene 1837. Stara crkva je takodje bila posvećena istom svetitelju. Crkva Sv.apostola Tome u Kovilju proglašena je za spomenik kulture. Ikonostas je 1937. izradio Anton Krel.
Kapela SVETE PETKE
Mesto spokoja i jedinstvene prirode
U neposrednoj blizini čuvenog Manastira Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila u Kovilju, smeštena je mala, ali izuzetno slikovita i duhom bogata kapela posvećena Svetoj Petki, u narodu često nazivana i "Voda". Ovo svetilište predstavlja jedinstvenu atrakciju koja privlači brojne posetioce, kako zbog svoje duhovne atmosfere, tako i zbog nesvakidašnjeg prirodnog fenomena koji ga okružuje.
Ono što ovu kapelu čini posebnom i svojevrsnim simbolom Kovilja je ogroman hrast koji raste direktno iz unutrašnjosti kapele. Prema predanju, nekada davno, pre nego što je kapela izgrađena u svom današnjem obliku, na tom mestu se nalazilo staro drvo "zapis", koje je u prehrišćansko vreme, a i dugo nakon toga, poštovano kao sveto mesto i mesto molitve. Kada je kapela zidana, drvo je ostalo netaknuto, postavši tako živi deo samog svetilišta, svedok vekova i neprekidne povezanosti prirode i duhovnosti.
Na vrhu ovog drevnog hrasta, svake godine svoje gnezdo sviju rode, što dodatno doprinosi magičnoj i spokojnoj atmosferi ovog mesta.
Kao i mnoga mesta posvećena Svetoj Petki Paraskevi, i ovo se smatra mestom gde molitve bivaju uslišene. Vernici posećuju kapelu tražeći utehu, zdravlje i blagoslov. Veruje se da voda sa izvora koji se nalazi u blizini, ili je povezan sa kapelom, ima isceliteljske moći, zbog čega je i dobila nadimak "Voda".
Poseta ovoj crkvici pruža osećaj mira, spokoja i bezvremenosti, čineći je nezaobilaznom stanicom za sve koji posete Manastir Kovilj. Bilo da tražite duhovno utočište ili ste samo ljubitelj jedinstvenih prirodnih lepota, kapela Svete Petke u Kovilju ostaviće na vas snažan utisak.
Pozivamo vas da doživite ovo posebno mesto i osetite mir koji odiše iz svakog kutka ovog malog svetilišta.